Kamenjak:

Kamenjak  je najvišji vrh otoka Raba. Na vrhu se odpira čudovit pogled na mesto Rab, polotok Lopar, Velebit, Goli otok,Grgur ,  Dolfin, otoka Pag i Krk. Razprostira se na severovzhodnem robu rapske planote, na območju, kjer se greben začne nenadoma spuščati proti morju.
Kamenjak (408 m) se nahaja nad naseljem Mundanije, nedaleč od mesta Rab. Na vrh se lahko dostopa po pohodniški poti ali z osebnim vozilom. Do vrha vodi dokaj ozka in deloma asfaltirana cesta. Na planoti pod vrhom se nahaja restavracija, kjer nudijo pestro ponudbo jedi in osvežilnih pijač ter čudoviti razgled, ki je še posebej lep ob sončnem zahodu ali vzhodu.
Na samem vrhu Kamenjaka stoji telekomunikacijski objekt, do katerega je vodila tovorna žičnica. Danes je neuporabljena in zapuščena. Žig se nahaja na ograji telekomunikacijskega objekta. V primeru pohodniškega izleta traja pot od izhodišča v naselju Mundanije do vrha okoli eno uro in pol. Še posebej je naporna v vročih sončnih dneh, zato se je bolje odpraviti že v zgodnjih jutranjih urah.
 

Šuma Dundo:

Na šumovitom poluotoku Kalifront, na jugozapadnom dijelu otoka Raba, smještena je šuma Dundo, među Rabljanima nazivana i Dundovo. Ovaj šumski rezervat često se spominje kao jedna od najljepših i najočuvanijih šuma hrasta crnike na Sredozemlju. Proteže se od morske obale u uvali Kristofor sve do 80 metara nadmorske visine.

Šuma Dundo ima zanimljivu bogatu šumarsku i zaštitarsku prošlost. Prema povijesnim navodima, šuma je najprije bila u crkvenom vlasništvu, a kasnije u državnom, ali je još zarana prepoznata njezina vrijednost u turističkom razvoju otoka. Nakon Prvoga svjetskog rata šuma Dundo smatrana je prirodnim parkom te je 1949. godine zaštićena kao prirodna rijetkost. Ujedno to je i prvo prirodno područje proglašeno zaštićenim na današnjem području Primorsko-goranske županije.

Do Drugog svjetskog rata u šumi su impresivni primjerci hrasta crnike (Quercus ilex) stvarali guste sklopove drveća. Tada su, na žalost, posječena najljepša stabla stara i do 200 godina. Danas još samo poneko staro stablo, preostalo u neposrednoj blizini lugarnice, može dočarati kako je ova šuma izgledala u prošlosti. No, ova je šuma i nadalje osebujna i lijepa. Šumu čini zajednica vazdazelenog hrasta crnike i crnog jasena (Fraxinus ornus). Uz brojna stabla crnike i jasena, zastupljeni su i zelenika (Phillyrea latifolia), veliki vrijes (Erica arborea), tršlja (Pistacia lentiscus), planika (Arbutus unedo), mirta (Myrtus communis), lemprika (Viburnum tinus), a ima i prilično povijuša, kao što je tetivika (Smilax aspera), vazdazelena ruža (Rosa sempervirens), šparoga (Asparagus acutifolius) i bljušt (Tamus communis).
Tlo je na nekim mjestima u Dundovu dublje; čine ga crvenica i u manjoj mjeri, eutrično smeđe tlo. Drugdje je tlo plitko pa na površinu izviruje vapnenačko stijenje, što je jedan od razloga manjih varijacija u sastavu i izgledu šume. Na eutričnom smeđem tlu osobito uspijeva veliki vrijes (Erica arborea), a ima i nešto hrasta medunca (Quercus pubescens) koji je prema nekim zapisima ovdje sađen.

Kroz Dundo vodi i jedan od ogranaka rapske Premužićeve staze. Osmišljena je po uzoru na velebitsku, prema projektu inženjera Ante Premužića koji je potaknuo izgradnju nekolicine takvih šetnica na Rabu. Staza je sagrađena u tehnici suhozida i neprocjenjivo je kulturno-povijesno blago.

Pješačenje:

Malo fizičke aktivnosti zauzvrat donosi puno dobrog raspoloženja, pa dok ste na sretnom otoku Rabu, odvojite trenutak da biste prošetali po njegovih 200 km promenada, pješačkih, biciklističkih i planinarskih staza. Ne brinite, visinske razlike nisu velike, a i usponi su prilično blagi, pa ćete ih lako savladati čak i ako niste u formi.

Započnite s Premužićevom stazom broj 1. Duga je 8 kilometara, a proteže se hrptom otoka, od kampa u Loparu do zaseoka Matići. Dio ove staze je osunčan, dok drugi dio prolazi kroz šumu. Imajte na umu da na ruti nema izvora niti restorana, pa ponesite hranu i vodu. Na pola puta pronaći ćete skrivenu dolinu Fruga. Staza nje preporučljiva za bicikliste.

Premužićeva staza broj 2 vodi od Kampora kroz park-šumu Dundo sve do južne obale Kalifronta i zatim duž obale do poluotoka Frkanj i uvale Sv. Eufemija. Dugačka je 15 kilometara i uglavnom prolazi kroz šumu. Na stazi ima nekoliko ugostiteljskih objekata u uvali Gožinka, u slučaju da zatrebate okrepu. Staza nije prikladna za bicikliste.

Tu je i 14 km dugačka staza Rab - Maman, koja započinje kod gradskih zidina u Rabu i vodi duž uvale Sv. Eufemija do Kampora, zatim po bijeloj cesti do uvale Dumići, pa uz obalu do otočića Maman. Staza je najvećim dijelom pogodna za bicikliste jer je dovoljno široka i proteže se uz obalu, ali obilazak otočića Maman moguć je samo pješice ili čamcem. Duž staze nalazi se nekoliko ugostiteljskih objekata, a ako se umorite, možete se ukrcati u autobus iz Kampora ili Dumića.

Postoje i dvije široke šetnice: jedna vodi od Raba do Sv. Eufemije i dugačka je samo 3 km, a druga od Raba do Barbata u dužini od 8 km. Ako se nalazite u Loparu, staza koja vodi uz Rajsku plažu dugačka je samo 2 km i posebno je lijepa neposredno nakon izlaska sunca.

Onima koji traže malo više adrenalina preporučujemo 12 km dugu stazu od Mišnjaka do Lopara, idealnu za škraping (kombinaciju penjanja, skakanja, trčanja, hodanja i snalaženja u prirodi). Na pola puta, na vrhu Kamenjaka, nalazi se mali restoran s fantastičnim pogledom na Velebit na istoku i na Kvarnerski zaljev na zapadu. Bacite oko.

Ovo su samo neke od staza na Rabu. Ako trebate više informacija, potražite “Biking&trekking kartu otoka Raba” u obližnjem turističkom uredu ili na recepciji hotela.

Više informacija o sportskim objektima:

Fruga :

Geopark Fruga nalazi se na središnjem dijelu otoka. Vrlo lijepo iznajmiti quad ili otići na brdski biciklizam, uzeti dovoljno vode sa sobom jer ste brzo udaljeni nekoliko sati. najstarija crkva na otoku. Kroz drevnu šumu hrasta crnike s kapricioznim, bajkovitim stablima dolazite na otvoreno polje s puno kamenja, ovaca i stabala. Postoji velika dolina koja prolazi kroz mnogo kiše (kada pada kiša), ponekad postoji mali ribnjak, a ponekad i velika ribnjak pun žaba. Tu je stara brana i svugdje ćete naći numerirane pločice s objašnjenjima i stazama s malim znakovima koji označavaju u kojem smjeru treba ići i koliko daleko je još, oeffff !!!

A tu je i veliko područje erozije, upravo veliki kanjon u minijaturi. Ovdje ponekad rade motocross. ponekad se možete voziti s quad-om, jer je kiša zimi oborila zemlju. Visoke planine u daljini su kopno Hrvatske. Postoji put do Lopara koji se može hodati samo pješice. A tu je i staza na kojoj dolazite s quad-om na stražnjem dijelu kampa, pitajte ključ i možete se vratiti u kamp. U Frugi je uvijek tiho, osim 1. svibnja, nacionalni praznik, kada svi dolaze na roštilj, prave glazbu itd.

 

Sveti Damjan:

Brdska staza vodi do ostataka crkve na brdu Sv. Damjan – 223 m iznad Barbata. Posljednja istraživanja potvrđuju tezu da je to nekada bila građevina koja je imala tri funkcije: objekt za obranu, izvidnicu i promatranje, koji je ujedno bio i utvrda i sklonište od neprijateljskih napada. Tlocrt utvrde otvara tezu da se ovdje nalazila najveća justinijanska utvrda.

Sv. Eufemije:

Samostan je često pod imenom sv. Eufemije (po crkvici uz koju je sagrađen). Franjevci su u Rabu od vremena sv. Franje (u sklopu provincije Sklavonije je rapska kustodija). Dana 5. svibnja 1287. rapski biskup Grgur de Hermolaus, preseli benediktinke u današnji samostan a u njihov sv. Ivana dovodi franjevce. 

Crkva je barokizirana u XVII. stoljeću, a 1669. dobiva oslikani strop (27 slika: B.D.M. sa sv. Bernardinom i sv. Kristoforom, život sv. Franje i franjevačkih svetaca, drvo, rad Napolijeva sina iz Splita). Iz toga doba su: svetohranište, kameni oltari sv. Franje i sv. Križa (maknuti 1929.) i stup za uskrsnu svijeću. Fra. Vladislav Brusić 1929. preuređuje crkvu radi povećanja prostora. U skladu sa uredbama II. vat. sabora crkva je preuređena po nacrtu fra Vinka Fugošića dogradnjama (pazinskim kamenom, rapski klesar Mihovil Damjan), a novopostavljeni glavni oltar je posvećen 6. prosinca 1979.

Alternativni kamp Zidine:

Dosta vam je prekrcanih kampova, prošarani bezbrojnim kamp kućicama, nezgrapnim turističkim šatorima i bezobrazno parkiranim automobilima? A sad nešto posve drugačije kad ugledate oazu Ivana Olipa, smještenu na krajnjem sjeveru otoka Raba. Do kampa se najlakše stiže barkom, ili to ili pješice. Ive, naime ne dopušta prilaz s bilo kakvim motoriziranim pomagalom, a svatko ko se jednom zaputi u pješčanu divljinu loparskog dijela Raba, oplemenjenu mirišljavom crnogoricom, ubrzo će shvatiti i zašto. Na takvom smirujućem prostoru s kojeg pogled puca na široki plavi jadran, svaki automobil djeluje kao mala ekološka bomba.

U dubinu kampa posjetitelje vodi mala stazica ukrašena ručno izrađenim maštovitim keramičkim vazama s kojih se uz borove penju puzavice velikih crvenih cvjetova. Pod nogama blago šušti tepih od pijeska i borovih iglica, a njuh draži mirisna kombinacija koja bi nosnice otvorila i najžešće prehlađenom čovjeku. Usred takvog ambijenta smijestio je Ive svoj mali kamp - petnaestak drvenih bungalova i tridesetak šatora, kamp "Zidine".

 

Povezanost samostrela RAB:

Iz mnoštva povijesnih događaja rabljani su obnovili staru vitešku igru utemeljenu u Rabu davne 1364. godine. Od obnavljanja 1995. godine igre postaju centralni kulturni događaj ove sredine.
Viteškom nadmetanju prethodi srednjevjekovna ceremonija koju dan prije proglasom i bubnjem najavljuje glasnik. U prepunom Gradu svečanost započinje dolaskom kneza i njegove pratnje u Gradsku ložu gdje ih dočekuju samostrijeličari, glazbenici i zastavničari. Uz snažno bubnjanje bubnjara, zvukove fanfara i zvonjavu zvona sudionici idu ulicama grada u Katedralu po blagoslov. Na Trgu sv. Kristofora pred gradskim vratima igre svečano otvara rapski knez. Uz zvuke fanfara na jarbol se podiže zastava Grada, a na znak "častnog suda" vitezovi započinju natjecanje. Po određenom redu dvanaest vitezova napinju samostrijele upućujući strijele u metu. Najbolji strijelac postaje onaj natjecatelj čija se strijela zabije najbliže središtu mete. Rapski knez proglašava pobjednika viteških igara i uručuje mu nagradu "Felix". Programom glazbenika i zastavničara te svečanim mimohodom svih sudionika odjevenih u renesansne kostime završavaju Rapske viteške igre.
Posebnost Rapskih viteških igara je antički samostrijel kojega na svojim igrama koriste još samo balestrieri iz San Marina. U srednem vijeku Rabljani su njime obranili svoj grad od napadača pa su igre uveli u slavu te obrane i u počast svome zaštitiniku sv. Kristoforu. Održali su ih dva puta godišnje: 9. svibnja (Dies Victoriae) i 27. srpnja (Dies Natalis). To su bile najveće svečanosti za koih se praznovalo i praštalo punih sedam dana. Obnovljene igre se također održavaju u 30. svibnja i 27. srpnja, a svečani mimohod Gradom priređuje se i na Dan Velike Gospe. Tih dana Rab posjetiteljima pruža neizmjerno bogatstvo programa koji se isplati vidjeti..

 

Rapska Fjera: Tri dana srednjeg vijeka:

Prvi i najveći srednjovjekovni ljetni festival u Hrvatskoj, Rabska fjera, temelji se na tradiciji započetoj 21. srpnja 1364. kada je rapsko gradsko vijeće odlučilo odati počast kralju Ljudevitu Velikom koji je Rab oslobodio mletačke vlasti. Taj se dan posvećuje i sv. Kristoforu, svecu zaštitniku grada Raba. Fjera je u prošlosti trajala 14 dana, kada je stanovništvo otoka slavilo moći sveca kojemu se pripisuje zasluga za spašavanje grada od uništenja.

Tijekom Fjere cijeli se grad vraća u prošlost. Mali obrtnički dućani i zanatske radionice izlaze na gradske ulice, nudeći posjetiteljima jedinstvenu priliku da na licu mjesta vide kako se na tradicionalni način izrađuje pojas za hlače ili mirisna pomada, ili pak ukrašava kosa sićušnim cvjetićima, baš kao u srednjem vijeku. Zrakom se širi miris svježe prženih šulčića, dok na plaži niče cijelo ribarsko naselje izgrađeno u potpunosti tradicionalnim alatima, čak i igračke za djecu. Ulice odzvanjaju pjesmom i glazbom dok se prolaznicima nude tuna, fritule, sir i vino.

Znamenitosti oko otoka Raba:

(Naravno, ovo je samo mali izbor iz različitih mogućnosti)

Goli otok :

Goli otok je jedan od najpoznatijih i najzloglasnijih zatvora u Europi nakon Drugoga svjetskog rata, otvoren 1948., a zatvoren 1988. godine.

Iako su i za vrijeme Prvoga svjetskog rata ovdje nakratko bili internirani ruski zarobljenici, najstrašnija povijest otoka zbivala se za vrijeme "Informbiroa", 1949.-1958., kada su ovdje zatvarani i mučeni politički zatvorenici, protivnici tadašnjeg Titovog komunističkog režima, odnosno sljedbenici Staljinovog režima. Kroz golootočki pakao prošlo je po nekim statistikama preko 16 000 osuđenika (od kojih je od iscrpljenosti i bolesti oko 400 izgubilo svoje živote), a znalo ih je istovremeno boraviti i preko 3 500.

Na Golom otoku bila su primjenjivana strašna kažnjavanja, a sve s ciljem da osuđenik izgubi svoju osobnost. Istovremeno su osuđenici prisiljavani na teški fizički rad u kamenolomima, raznim pogonima...

Pri dolasku prvih osuđenika (09.07.1949.) otok je bio potpuno gol, a pošumili su ga i izgradili sami osuđenici. Jaka bura u zimskim mjesecima, te nesnosne vrućine tijekom ljetnih mjeseci, samo su im otežavale ionako tešku sudbinu.

1950. god. sagrađen je u uvali Senjskoj tzv. Logor R-5 gdje su kaznu izdržavale žene - političke osuđenice, a od 1958. na Goli otok počinju stizati i ostale kategorije osuđenika (kriminalci...), kada režim postaje nešto blaži.

Bijeg sa Golog otoka bio je gotovo nemoguć (strogi nadzor, jake morske struje, udaljenost od kopna...), a sve se odvijalo u najvećoj tajnosti, tako da je dio istine tek sada počeo dolaziti na svjetlo dana.

Sveti Grgur :

Otočić Sv. Grgur smješten je između Lopara, Krka, Prvića i Golog otoka, i drugi je najzeleniji otok na Jadranu. Zbog njegovog bogatog zelenog pokrova, Loparani su od najranijih vremena ondje odvodili ovce na ispašu. Danas se mogu vidjeti ostaci ženskog kaznenog logora i 50 - ak bunkera uklopljenih u kameniti pejzaž. Otok je posebno pogodan za razvoj lovnog turizma.

Njegove prekrasne uvale, plaže, šume, te ugođaj netaknute prirode privlače brojne nautičare i izletnike.

Na Sv. Grguru se nalazi i novouređeni ugostiteljski objekt, a jeleni lopatari koji turistima jedu iz ruke već su postali prava atrakcija.

Zavratnica:

Jedna od najljepših uvala hrvatske obale Zavratnica - zanimljiva destinacija koju svakako morate posjetiti.

Zbog svog položaja, iznimne ljepote i mira koji pruža ova uvala,“značajni krajobraz“, postala je Zavratnica još početkom 20.stoljeća utočište bečke i praške elite. U to vrijeme izgrađena je naime staza s vidikovcem i šetnica uz more.

Ljepotama Zavratnice nije mogao odoljeti niti poznati hrvatski književnik Vjenceslav Novak koji je ovdje pronalazio inspiraciju za svoja djela.Po svom postanku Zavratnica je potopljena bujična dolina s kanjonskim liticama visokim oko 100 m . Dužina zaljeva iznosi oko 900 m , a širina varira između 50 i 150 m .

Nastala je u slojevima kredne starosti iz kojih se zbog velike razlomlje- nosti formiraju brojni sipari koji su zaustavljeni podzidima, te sadnjom drveća i niskog raslinja. U Zavratnici je izbrojano 129 biljnih vrsta, od čega 100 autohtonih i 29 alohtonih vrsta.

Kako doći: Do Zavratnice možete doći iz Jablan- ca (30 ak km od Karlobaga) udaljene trajektne luke za otok Rab, polusatnim hodom pješačkom stazom uz more. Ukoliko je u vama više planinar- skog i avanturističkog duha, u uvalu se možete spustiti planinarskom stazom iz sela Zavratnica.

 

 Otok krk :

Među 1185 otoka u Hrvatskoj jedan je zlatni, Insula Aurea-otok Krk. Smješten u središtu Kvarnerskog zaljeva, prepoznat je kao jedno od najatraktivnijih turističkih odredišta. Blaga mediteranska klima, povoljan geografski položaj te raznolikost prirodnih i kulturnih ljepota, još su mu u antici odredili naziv „zlatni otok“. Kulturološko nasljeđe priskrbilo mu je još jedan naziv- kolijevka hrvatske kulture, a početkom dvadesetog stoljeća prozvaše ga i „šestim kontinentom“.
Kroz otok prolazi 45. paralela, najduži mu je dio 38, a najširi oko 20 kilometara. Obala je duga oko 190 km. Najbliže udaljeno kopno je svega stotinjak metara gdje susjedni su otoci Cres, Goli i Rab; pripada mu i više otočića (najveći Plavnik ima 17 km, a manji Školjić samo 400 m obale); ima neobično raznolik reljef, penjući se od sjeverozapada prema jugoistoku- od slikovitih pitomih draga i uvala preko plodnih polja i gustih šuma sa submediternaskom vegetacijom, do predjela gologa krša i pravog planinskog krajolika. Na Krku su tri potoka i dva jezera.

Na najvišem planinskom vrhu, Obzovi ( 570 m ), posjetitelj zaboravlja da se nalazi na otoku. Tu je i više svojevrsnih fenomena – npr. krčka flora sadrži oko 1400 vrsta kopnenog bilja, gotovo polovicu ukupne flore u Hrvatskoj. Jedinstvena biljka „Barbašova lazarkinja“ svjetski je raritet, raste na svijetu jedino u bašćanskoj uvali.

I u fauni ima rariteta, vrste ptica npr. kreću se od orlova/ supova, do orijentalnog stepskog „vrškog tića“. Cijelom tom kompleksnom kontrastu prirodnih osobina treba pribrojiti i mediteransku klimu- topla ljeta i blage zime, hladni kopneni vjetar sa sjeveroistoka-buru i vlažni jugo, te ljetni ugodni zapadnjak-maestral.

Doslovno svi putovi vode na Krk: s kopna – preko Krčkog mosta; s mora- brodovima u luke ili lučice, te trajektima u pristanište Valbiska, iz zraka- avionom u zračnu luku Rijeka kod Omišlja.

Samo je 30 kilometara otok Krk udaljen od grada Rijeke- prometnog, poslovnog, trgovačkog, sveučilišnog i kulturnog središta Kvarnera. Bez obzira koji put odabrali, dolaskom na otok Krk, uvjerit ćete se da zlatni otok odlikuje jedinstvo raznolikosti- spoj sadašnjosti i prošlosti, suvremenosti i arhaičnosti, legende i stvarnosti.

Od davnina se vjeruje kako je otok Krk sudbinski povezan s brojkom sedam: u sedmom su ga stoljeću naselili Hrvati, sedam se puta uspješno obranio od gusara, sedmi po redu knez Frankopan, bio je posljednji krčki knez. Danas otok Krk ima sedam središta.

Otkrijte naš otok- upoznajte njegove čari i bogatstva u svako godišnje doba: prokrstarite njegovim prelijepim raznolikim mjestima, posjetite tisućljetne spomenike, muzeje i galerije. Udahnite zdravlje pješačeći romantičnim šetnicama uz more ili divljim pastirskim stazama kamenjara. Uživajte u čarobnim okusima krčke kuhinje i suptilnom domaćem vinu. Iskoristite boravak za užitke koje vam pruža cijeli otok u punini svoje bogate i raznovrsne smještajne, turističke i ugostiteljske ponude.

 Košljun :

Danas je Punat jedno od najvećih hrvatskih nautičkih središta, i otočni centar maslinarstva. Govoriti o Puntu, a istodobno ne spomenuti i otočić Košljun, nezamislivo je. Jer, Punat i Košljun su vjekovima upućeni jedan na drugog, život fratara - franjevaca i Puntara međusobno je prožet.

Stoga svaki posjetitelj obvezno zaželi posjetiti Košljun, što i omogućuju „barkajoli“ koji stalo održavaju 10-minutnu vožnju od Punta do Košljuna i natrag.
Iako je svega 750 metara udaljen od Punat i i vjekovno je vezan uz spomenuto mjesto, otočić Košljun katastarski pripada gradu Krku.

Opseg otočića bujne vegetacije nešto je veći od tisuću metara, površina mu je 68 tisuća metara četvornih, a najviša točka je 6 metara iznad razine mora. Na ovoj relativno maloj površini registrirano je 540 vrsta biljaka i gljiva ( gotovo polovica zabilježenih u cijeloj Velikoj Britaniji ). Na Košljunu se nalazi franjevački samostan u kojem su redovnici kroz stoljeća sačuvali brojne vrijednosti. )

Otok Cres :

Otok Cres u Hrvatskoj sjeverni je otok cresko-lošinjskog arhipelaga. Sa svojom površinom od 405 km2, zajedno s Krkom, najveći je otok u Hrvatskoj, i sa svojom dužinom od 66 km drugi najduži, nakon Hvara.
Nema stresa - dobra povezanost za ugodno putovanje
Otok Cres povezan je s kopnom dvjema trajektnim linijama: Valbiska-Merag – trajektna linija koja spaja otok Krk i otok Cres te linijom Brestova-Porozina koja spaja poluotok Istru s otokom Cresom.
Prekrasni i različiti krajolici
Razvedena i 248 km duga obala u južnom i zapadnom dijelu otoka skriva mnoštvo prekrasnih uvala i plaža, a na sjeveru i istoku obala je strma.

Najviši vrhovi otoka, Gorice (648 m) i Sis (638m), pružaju prekrasan pogled na Kvarner i susjedne otoke. Penjući se na vrhove ili samo šećući mnogobrojnim šetnicama po otoku, možete udisati miomirise više od 1300 otočnih biljnih vrsta, od kojih su mnoge endemske. Također možete posjetiti ornitološki rezervat. Naime, otok Cres jedno je od posljednjih prebivališta rijetke ptičje vrste – bjeloglavog supa.

Jezero Vrana u središtu otoka jedini je izvor pitke vode za Cres i Lošinj te za ostale otoke arhipelaga, njihove stanovnike i turiste. Jezero je i neobičan prirodni fenomen – razina vode je iznad razine okolnog mora, a njegovo dno ispod je razine morskog dna, na 74 m dubine.

Otok Cres odvojen je od otoka Lošinja 11 m širokim kanalom i povezan mostom u Osoru.
Na sjevernom dijelu otok Lošinj spojen je s Cresom malim pokretnim mostom. Lošinj je samo dio cresko-lošinjskog arhipelaga, a svojom dužinom od 31 km drugi je otok po veličini u arhipelagu. Otok se diči vrlo razvedenom obalom (treća po razvedenosti u Hrvatskoj). S mnoštvom uvala i kristalno čistim morem pravi je mali raj za nautičare i turiste koji posjeduju vlastiti brod.
Pomorska tradicija i mikroklimatska oaza
U prošlosti je otok Lošinj bio poznat po pomorskoj tradiciji. Tako su mnogobrojni pomorci sa svojih putovanja donosili na Lošinj raznovrsne biljke pa se danas ponosi s više od 1200 biljnih vrsta i poznat je kao „miomirisni otok i otok vitalnosti“. Cijeli je otok zapravo mikroklimatska oaza te su gradovi Mali i Veli Lošinj davne 1892. godine, zbog svoje blagotvorne mediteranske klime koja pomaže u liječenju respiratornih tegoba i problema s alergijama, proglašeni klimatskim lječilištima.
Kliknite na link za istraživanje o spirometriji (samo HR jezik) »
Bogato nasljeđe i rezervat dobrih dupina
Jedan od najvažnijih kulturnih događaja za otok Lošinj dogodio se 1999. godine kada je belgijski turist roneći u lošinjskom podmorju blizu otočića Orjule pronašao kip antičkog atlete Apoksiomena iz 2. - 1. st. pr. Kr.

U lošinjskom podmorju žive i dobri dupini na koje možete naići na nekom od izleta na obližnje otoke ili vozeći se svojim plovilom. Zato je područje oko otoka Lošinja proglašeno i rezervatom dupina.

Bogata vjerska baština, jazz festival i poznate Osorske glazbene večeri čine Lošinj prekrasnom glazbenom škrinjicom koja čeka da je se otvori.

Posjetitelji mogu doći cestom, brodom ili zrakoplovom. Lošinj ima malu međunarodnu zračnu luku za sportske zrakoplove i izvrsno je odredište za sve koji žele pobjeći iz naporne svakdašnjice i uživati u kampiranju na Jadranu.

Otok Cres, uz Krk i obližnji otok Prvić posljednje je prebivalište bjeloglavih supova u Hrvatskoj. U mjestu Beli nalazi se ekološko-istraživački centar za zaštitu prirode „Caput insulae“. Centar se bavi zaštitom te vrlo ugrožene vrste ptica kojoj prijeti izumiranje. Trudom i djelovanjem Centra uspjelo se utjecati da se obitavališta bjeloglavih supova na otoku Cresu proglase ornitološkim rezervatima, a postoje dva takva rezervata, oba na istočnoj strani otoka Cresa.
Ptice grabljvice sa osjećajem za obitelj
Bjeloglavi supovi su ptice grabljivice koje pripadaju skupini strvinara. To znači da se hrane uginulim krupnijim životinjama, na Cresu su to obično uginule ovce. Kljun im je savijen pa lako mogu jesti meso, ali stopala su im ravna i kandže nisu zakrivljene pa stoga ne mogu loviti plijen. Jedne su od najvećih ptica koje lete, narastu od 93 do 110 cm u visinu, teže od 7 do 12 kg, a raspon krila im je od 235 do 290 cm.

Supovi su nježni životni partneri; nakon što odaberu svog partnera s njim ostaju do kraja života. Žive u kolonijama od 2,3 ili 5 parova, pa čak i do sto ili više te se gnijezde, hrane i odmaraju zajedno.

U doba snubljenja parovi gotovo uvijek provode vrijeme zajedno, u svadbenim letovima. Na otoku Cresu svadbeni letovi počinju u listopadu i tada možete vidjeti ptice kako lete jedna iznad druge ili jedna pokraj druge.

Gnijezda grade na liticama iznad mora, od grančica, suhe trave i vune. Kada se izlegne mladunče, unutrašnjost oblažu mekim paperjem. Ženka snese samo jedno jaje godišnje, a na njemu sjede oba roditelja i nakon dva mjeseca izlegne se željno očekivani ptić. Ptić ostaje u gnijezdu gotovo 4 mjeseca i za to se vrijeme roditelji brižno brinu o njemu. Nakon 3 mjeseca ptić počinje s prvim letovima, obično do prve stijene i natrag. Sa završenom „školom letenja“ u trajanju od 2 do 3 mjeseca, pod budnim okom roditelja koji ih uče kako iskoristiti zračne struje i pronalaziti hranu, mladi supovi spremni su za osvajanje nebeskih visina.

 

Plitvička  Jezera :

Plitvička jezera najstariji su i najveći nacionalni park Republike Hrvatske. Park je smješten u Gorskoj Hrvatskoj, između planinskog lanca Male Kapele na zapadu i sjeverozapadu i Ličke Plješivice na jugoistoku. Administrativno se nalazi na području Ličko-senjske (90,7 %) i Karlovačke županije (9,3 %).

Svojom iznimnom prirodnom ljepotom ovo je područje oduvijek privlačilo zaljubljenike u prirodu, pa je već 8. travnja 1949. godine proglašeno prvim nacionalnim parkom u Hrvatskoj. Proces osedravanja, kojim se formiraju sedrene barijere i stvaraju jezera, predstavlja jedinstvenu univerzalnu vrijednost zbog koje su Plitvička jezera dobila međunarodno priznanje 26. listopada 1979. godine, upisom na UNESCO-vu Listu svjetske baštine. Godine 1997. područje Nacionalnog parka prošireno je i otad zauzima površinu nešto manju od 300 km2.

Park je najvećim dijelom prekriven šumskom vegetacijom, manji dio travnjacima, a turistički najzanimljiviji i najatraktivniji dio Parka – jezera, zauzimaju tek nešto manje od 1 % površine Parka.

Jezerski sustav čini 16 imenovanih i nekoliko manjih, kaskadno poredanih jezera. Zbog geološke podloge i karakterističnih hidrogeoloških uvjeta, jezerski je sustav podijeljen na Gornja i Donja jezera. Prošćansko jezero, Ciginovac, Okrugljak, Batinovac, Veliko jezero, Malo jezero, Vir, Galovac, Milino jezero, Gradinsko jezero, Burgeti i Kozjak dvanaest su jezera koja čine Gornja jezera, formirana na nepropusnim dolomitima. Gornja jezera su prostranija, razvedenija i blažih obala u odnosu na Donja jezera. Donja jezera, koja čine jezera Milanovac, Gavanovac, Kaluđerovac i Novakovića Brod, nastala su u propusnoj vapnenačkoj podlozi usječena u uski kanjon strmih padina. Jezera završavaju impozantnim slapovima Sastavcima, podno kojih počinje tok rijeke Korane.

Nacionalni park Plitvička jezera posjetiteljima nudi osam programa obilaska jezerskog sustava, četiri planinarske staze, te je za posjetitelje otvoren tokom cijele godine. Svi posjetitelji trebaju se pridržavati uputa naznačenih na info pločama, slijediti označene staze te ne ostavljati tragove svog posjeta u obliku ostavljanja smeća, označavanja ili devastacije prirode u bilo kojem obliku.

Udaljenost od jezera do okolnih gradova:
•Zagreb: 140 km
•Split: 219 km (via Knin)
•Osijek: 432 km
•Rijeka: 168 km (via Senj)
•Rab: 190 km (via Senj)