Grad Rab :

Kao višestruki dobitnik priznanja za najbolje turističko mjesto na Jadranu, grad Rab smješten je na uskom jezičcu zemlje okruženom drevnim zidinama. Prepoznatljivu vizuru staroga grada čine četiri zvonika, s kojima Rab nalikuje jedrenjaku s četiri jarbola: to su zvonici katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije, crkve sv. Ivana Evanđelista (smješten pored ruševina crkve), crkve sv. Andrije Apostola i crkve sv. Justine. Malo dalje prema unutrašnjosti nalazi se prekrasan park Komrčar s brojnim stazama koje vijugaju oko šumovitih brežuljaka i spuštaju se sve do rapskih plaža.

Zaštitniku Raba, sv. Kristoforu, pridaje se zasluga za spašavanje otoka od napadača, a njegova se lubanja čuva u relikvijaru katedrale.

Ako želite, možete posjetiti veliku zbirku sakralne umjetnosti u franjevačkom samostanu sv. Bernardina s dvije crkve (Sv. Eufemija i Sv. Bernardin) u kojoj ćete pronaći slike, vrijedne stare knjige, dragocjena djela crkvene umjetnosti, etnografsku i numizmatičku zbirku i još mnogo toga. 

 

 

 

Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije:

Sagrađena je vjerojatno u 4. stoljeću kao ranokršćanska crkva, a kasnije preuređena u romaničkom stilu. Posvetio ju je papa Aleksandar III. u 12. stoljeću. Posljednji put je renovirana u 15. stoljeću. Ciborij iznad glavnog oltara odlikuje se različitim arhitektonskim stilovima, zbog čega crkva ima veliko značenje. Prednji dio menze ukrašen je mramornim kipom koji prikazuje sv. Kristofora kako s djetetom na ramenima hoda kroz vodu.

Ova je crkva prava riznica dragocjenih slika, različitih relikvija i relikvijara među kojima je posebno štovana lubanja sv. Kristofora, sveca zaštitnika Raba koji je spasio otok i njegove stanovnike, a umro je mučeničkom smrću.

 

Zvonik katedrale:

Sagrađen u romaničkom stilu negdje u 13. stoljeću, ovaj zvonik najljepša je građevina svoje vrste na hrvatskoj obali. Visok je 26 metara. Izvornu četverostranu kupolu uništila je munja, nakon čega je izgrađena šesterostrana piramida.

 

Samostan sv. Andrije:

Benediktinski samostan sv. Andrije postoji još od ranog 11. stoljeća. Trobrodna crkva koja je dio samostana obnovljena je u 18. stoljeću, tako da se ispod baroknih ukrasa kriju predivni romanički elementi. Zvonik sv. Andrije najstariji je na otoku i uz četiri rapska zvonika daje poseban izgled vizuri staroga grada.

 

  

 

Trg slobode: 

Imate prekrasan pogled na more i uživajte u hladu gotovo stogodišnjeg stabla. Tu je i stubište do prekrasne šetnice uz more.

Crkva sv. Justine :

Crkva i benediktinski samostan izgrađeni su između 1573. i 1578. godine. Samostan je zatvoren 1808. i danas služi kao muzej sa zbirkom sakralnih predmeta. Iznad oltara je slika iz Ticijanove škole koja prikazuje smrt svetog Josipa.

 

Crkva svetog križa:

Izgrađena u 13. stoljeću i kasnije renovirana, ova crkva danas služi kao pozornica za rapske glazbene večeri.

  

Zvonik i ostaci crkve sv. Ivana Evanđelista:

Samostan i crkva sv. Ivana Evanđelista jedina je srednjovjekovna sakralna građevina s ophodom oko oltara na otoku Rabu. Bazilika je izgrađena je vjerojatno u pretkršćanskom razdoblju i obnovljena tijekom romaničkog razdoblja, kada je dobila zvonik visok 20 metara. Prelazila je iz ruke u ruku (izvorni benediktinski samostan predan je franjevcima u 13. stoljeću), a potpuno je propala u 19. stoljeću.

 

Samostan sv. Antuna Opata:

Ovaj franjevački samostan nalazi se u staroj gradskoj jezgri grada (Kladanac), a osnovan je u 11. stoljeću kao utočište za aristokrate. Danas se u njemu nalazi galerija antiknih ulja na platnu s motivima Raba iz 1638. godine. U samostanu još uvijek žive opatice koje brinu o vrtu i izrađuju razne suvenire.

 
 

Gradska loža:

Gradska loža sagrađena je u renesansnom stilu 1509. godine kao prostrana sala s krovom poduprtom nizom stupova. Loža je bila središte Raba do pada Mletačke republike 1797. godine.

 

Palača Dominis Nimira:

Palača Dominis Nimira koja datira iz 15. stoljeća jedna je od najljepših renesansnih građevina na Rabu. Krase je renesansni prozori i portal s grbom obitelji Dominis, koja je u ovoj palači puk podučavala čitati i pisati.

 

 

Park Kmrčar:

Izvorni pašnjak Raba dobio je posve drugačije odredište na otoku Rabu od dolaska Justusa Bellie 1883. godine. Utemeljitelj ovog parka dobio je i spomen-ploču u parku 1974. godine. Promijenio je golu livadu u vrlo lijep i miran pješački park "Kmrčar". U godinama između 1890. i 1905. on i nekoliko entuzijasta uspjeli su zasaditi ovaj park s mnogim izvornim i egzotičnim stablima i biljkama.

Danas, ovaj stogodišnji park je reljef za planinare u ovom vremenu prepunom stresa, tu su i prekrasne pješačke staze, koje se ljuljaju između zelenila, u jednom trenutku netko vidi more strmim liticama, u drugom trenutku samo hodate između različitih stabala i biljaka, žilverden (Pinus halepensis), crni borovi (Pinus nigra), bijeli bor (Pinus Pinea), Cypres (Cupressus sempervirens), crni jasen (Fraksinus ornus), lovor, "pitospora", plutajući hrast, kedar , različite vrste palmi, Agave, Kaktusi i mnoge druge vrste.

 

Viteške igre:

Iz mnoštva povijesnih događaja rabljani su obnovili staru vitešku igru utemeljenu u Rabu davne 1364. godine. Od obnavljanja 1995. godine igre postaju centralni kulturni događaj ove sredine.
Viteškom nadmetanju prethodi srednjevjekovna ceremonija koju dan prije proglasom i bubnjem najavljuje glasnik. U prepunom Gradu svečanost započinje dolaskom kneza i njegove pratnje u Gradsku ložu gdje ih dočekuju samostrijeličari, glazbenici i zastavničari. Uz snažno bubnjanje bubnjara, zvukove fanfara i zvonjavu zvona sudionici idu ulicama grada u Katedralu po blagoslov. Na Trgu sv. Kristofora pred gradskim vratima igre svečano otvara rapski knez. Uz zvuke fanfara na jarbol se podiže zastava Grada, a na znak "častnog suda" vitezovi započinju natjecanje. Po određenom redu dvanaest vitezova napinju samostrijele upućujući strijele u metu. Najbolji strijelac postaje onaj natjecatelj čija se strijela zabije najbliže središtu mete. Rapski knez proglašava pobjednika viteških igara i uručuje mu nagradu "Felix". Programom glazbenika i zastavničara te svečanim mimohodom svih sudionika odjevenih u renesansne kostime završavaju Rapske viteške igre.
Posebnost Rapskih viteških igara je antički samostrijel kojega na svojim igrama koriste još samo balestrieri iz San Marina. U srednem vijeku Rabljani su njime obranili svoj grad od napadača pa su igre uveli u slavu te obrane i u počast svome zaštitiniku sv. Kristoforu. Održali su ih dva puta godišnje: 9. svibnja (Dies Victoriae) i 27. srpnja (Dies Natalis). To su bile najveće svečanosti za koih se praznovalo i praštalo punih sedam dana. Obnovljene igre se također održavaju u 30. svibnja i 27. srpnja, a svečani mimohod Gradom priređuje se i na Dan Velike Gospe. Tih dana Rab posjetiteljima pruža neizmjerno bogatstvo programa koji se isplati vidjeti.

Legenda O Svetom Kristoforu:


Sveti Kristofor je zaštitnik Raba i rabljana, te putnika i morepolovaca, zaštitnik od svih nevolja i boleština, oluja i uragana. Pod njegovom slikom obično stoji natpis: "Tko pogleda lik Sv. Kristofora, toga dana neće ga shrvati nikakva nemoć." Priča o njemu se temelji na narodnoj predaoji, alegorijama i legendama.

Prema nekima, Reprobus je bio seljak ( prema jednom izvoru, pije nego se obratio imao je glavu psa), a prema drugima princ rođen po zagovoru Gospe. Neki scenu događanja smejštaju u Siriju, neki aanan, treći pak u Arabiju. Njegovo ime prije obraćenja je bilo Offerus, Offro, Adokimus, Reprobus ili Reprebus.

Prema Zlatnoj legendi, u Kanaanu (Palestina) rodio se u 3. stoljeću čovjek divovskog rasta i snage imenom Reprobus. Legenda priča da je taj Kanaanac - grdosija tražio najmoćnijeg čovjeka na Zemlji da mu služi. Prvi njegov gospodar, kralj, brzo je otpao jer je Reporb otkrio da se boji Sotone, pa ostavi kralja da bi služio Djavlu. Od njega je pak otišao kad je vidio da drhti pred križem i spomenom Isusa Krista.
I tako je Reprobus krenuo u potragu za Kristom. Potraga je bila duga i teška, no u svojim lutanjima namjerio se na pustinjaka, koji ga je podučio kršćanstvu i preobratio: Sv. Babilasa od Antiohije. On mu je rekao da će najbolje služiti Kristu ako radi na Zemlji posao koji mu najbolje leži. Medjutim, iako već preobraćen Reporbu se nije dalo postiti da ne izgubi snagu, a ni moliti nije volio previše. Da bi bio od neke koristi, pustinjak ga nagovori da prenosi preko rijeke, stare i nemoćne i putnike.

Jedne noći probudi ga tako dijete i zamoli da ga prenese preko rijeke. Reprob uzme u ruku palmin štap, dijete podigne na ramena i zagazi u rijeku. Svakim korakom koji je činio kroz rijeku, dijete je postajalo sve teže i teže, a voda sve nemirnija, te je Reprob na pola puta pomislio da će se i on i dijete utopiti i jedva se dočepao druge obale. Kad su stigli na drugu stranu, djete mu reče da je na svojim ramenima nosio grijehe svijeta te mu naredio da zabode svoj palmin štap u zemlju, koji onda čudom zaživi, procvjeta i dade plodove ( kao Aaronov štap) . Tek tada Reprobus prepozna Krista - Dijete, gospodara kojeg je tražio. Od tada se div nazove Kristofor - što znači 'onaj koji nosi Krista' i još se više učvrsti u kršćanskoj vjeri. Odluči napustiti službu prenošenja ljudi na rijeci i posvetiti se potpuno širenju kršćanske vjere.

Šireći vjeru doživljavao je Kristofor svakakve napasti. Legenda kaže da je bio salijetan od dvije bludnice koje su ga kanile zavesti, pa da napusti vjeru. Dogodilo se upravo suprotno - one same preobratiše se i postaše vjernice. 251.god. u vrijeme vladavine rimskog cara Decija, progonitelja kršćana, zatekao se na grčkom otoku Samosu. Po nalogu Imperatora zapovijednik otoka dao je uhititi Kristofora. U početku su na razne načine htjeli privoljeti Kristofora da se odrekne svoje vjere, da bi ga na kraju podvrgli mučenju. Nakon mučenja odvedoše ga na stratište gdje ga je gadjalo 40 strijelaca, ali ga svih 40 promaši jer su se strijele odbijale od njega, taknute rukom Božjom i vraćale se strijelcima. Jedna od strijela koje su se vratile izbije oko likijskom kralju. Ne mogavši mu nikako drugačije nauditi, naposlijetku mu odrubiše glavu...

U srednjem vijeku prikaz Kristofora se mogao naći na ulazima u mnoge crkve i na gradskim vratima jer se vjerovalo da onaj tko pogleda lik sveca taj dan neće umrijeti i da može putovati bilo gdje jer će ga Kristofor zaštiti.

Pojedini dijelovi svečeva tijela završili su kao relikvije u mnogim crkvama svijeta. Svečeva ruka je dospjela u Šibenik, a svečeva lubanja u Rab, gdje je došla iz Carigrada kao poklon rapskoj Biskupiji 809.god i čuva se još i danas kao velika relikvija u kutiji s pozlaćenim pokrovom. Sama lubanja ukrašena je krunom s dragim kamenjem za koju se pretpostavlja da je dar rabljana svecu zaštitniku, ali po nekim izvorima kruna je dar kraljice Elizabeze Kotromanić.

Biskup Domana, rodom cresanin, zabilježio je prvo od više čudotvornih spasenja po zagovoru Sv. Kristofora, a koje se dogodilo na dan 9.svibnja 1075.god. Ova čudesa opisao je biskup Juraj de Hermolais, zvan Koštica, u Čudima Sv. Kristofora.

I danas se dan Sv. Kristofora 25.05. slavi kao jedna od najvećih svetkovina na otoku Rabu, sa završnom svečanosti na Trgu Sv. Kristofora: natjecanjem rapskih samostreličara.

 

Samostan sv. Eufemije u Kamporu :


Povelja o gradnji samostana predstavlja iznimno vrijedan dokument jer se u njoj po prvi puta spominje hrvatsko ime grada i otoka Raba.
Samostan se nalazi na sjevernoj strani Uvale sv. Eufemije. Osnovan je 1444. godine. Crkva koja pripada samostanu ukrašena je lijepim oltarima i slikama svetaca koje imaju visoku umjetničku vrijednost. Od posebnog značaja je i poliptih braće Antonia i Bartolomea Vivarini s otoka Murano u Venecijanskoj laguni. Interesantna znamenitost je i drvena tavanica samostana, tabulatum koji je ukrašen sakralnim motivima. Jedan dio samostana pretvoren je u Etnografski muzej grada Raba s galerijom slika redovnika Janeza Ambroza Testena. U samostanskoj biblioteci se čuva oko 7000 rijetkih knjiga, oslikane misne knjige i knjige zbornih pjesama kao i zbirka 34 primjeraka prvotiska (inkunabala), rapski zakonik iz 1598. i mnogi drugi primjerci. Tu se nalazi i Rapska kronika koju je prepisao, sažeo i čuvao redovnički brat fra Odorik Badurina. Riječ je o kronici Samostana sv. Eufemije s detaljnim opisima povijesti otoka i pripadajućim dokumentima.

 

Trg Svetog Kristofora:

Stara legenda na trgu, je fontana s dvjema skulpturama. Pred ulazom u stari grad Rab dočekat će vas bjelinom kamena osunčani Trg sv. Kristofora. Na trgu je fontana s dvjema skulpturama, Kalifrontom i pastiricom Dragom , likovima iz legende o čednosti i jednoj nesretnoj ljubavi.

 

Folklor :

Kod raznih svečanosti program nadopunjuje rapska folklorna grupa "Tanac". Šest muškaraca i šest žena, odjevenih u narodnu nošnju, plešu u paru dok svirač svira "na mih". Muška narodna nošnja sastoji se od crvene kapice, bijele platnene košulje ukrašene na prsima, crnog "kružetića", crnih hlača, bijelih vunenih čarapa i opanaka. Ženska narodna nošnja sastoji se od "kamižota", bijele košulje sa crvenim čipkastim ukrasima, crvene pregače (travese) na cvjetiće, te crvene marame (facol), kožnih opanaka, a kao ukras služi koraljna ogrlica.

  

Knežev dvor:

Izgradnja Kneževa dvora započela je u 13. stoljeću, međutim njegovi najznačajniji dijelovi izgrađeni su u 15. i 16. stoljeću. Palačom dominira kula u gotičkom i renesansnom stilu. U Kneževu dvoru danas su smješteni uredi rapske gradske uprave i vijećnica.

 

Legenda o Sv. Marinu osnivaču San Marina:

Marin je rođen u Loparu na otoku Rabu i naučavao je za klesara. Da bi pronašao posao otišao je na drugu stranu Jadranskog mora, na apeninski poluotok, okolica današnjeg grada Riminija. Kako je bio vrijedan i krepostan, tamošnja kršćanska zajednica ga je ubrzo zavoljela i ubrzo je postao đakon Biskupa Gaudientiuma. Zbog svojih propovjedi je bio proganjan pa se odselio na nepristupačno brdo Titan, gdje je osnovao novi dom i živio kršćanskim životom, ubrzo okupivši oko sebe zajednicu.

To su bili počeci današnjeg grada i države San Marino, koja je po svom osnivaču i dobila ime. Ponizni klesar koji je osnovao malu zajednicu, jednostavnih, siromašnih i bogobojaznih ljudi na brdu Titano je u nasljeđe ostavio osim svog stila života, slobodu, vrijednost koja je omogućila sanmarinezima da održe svoju zajednicu do današnjih dana, čuvajući je od poviejsnih bura. Marin je sahranjen u maloj crkvici koju je sagradio i priznat je svecem i od zajednice i od Vatikana. Službeni datum osnivanja Republike San Marino seže u 301 god., 3. rujna.
San Marino je grad- pobratim i prijatelj grada Raba.

 

U Barbatu se nalazi sarkophagus: uz župnu crkvu Stjepane iz 5. stoljeća. U sredini je urezana u kamenu, a križ u krugu. Poklopac je napuknut. U crkvi je vrijedan križ. Isus je prikovan ispruženim rukama. Na čelu križa nalazi se Duh Sveti, s desne strane Bogorodica, s lijeve strane Sveti Ivan. Na dnu križa glava Adamova kostura. Križ je iz šestog stoljeća i jedan je od deset najstarijih križeva iz Hrvatske.

 

Crkva sv. Damjana


Brdska staza vodi do ostataka crkve na brdu Sv. Damjan – 223 m iznad Barbata. Posljednja istraživanja potvrđuju tezu da je to nekada bila građevina koja je imala tri funkcije: objekt za obranu, izvidnicu i promatranje, koji je ujedno bio i utvrda i sklonište od neprijateljskih napada. Tlocrt utvrde otvara tezu da se ovdje nalazila najveća justinijanska utvrda.

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.
Ok