Hrvatske vrlo je raznovrsna sa krajolikom koji se proteže od prostranih ravnica Panonske nizije preko uskog područja visokih Dinarida do impresivne obale Jadranskog mora, jedne od najrazvedenijih na svijetu. Navedeni položaj pruža ugodne uvjete vlažne kontinentske klime u unutrašnjosti i sredozemne klime na primorskoj obali. Hrvatska se polovinom svoje teritorije nalazi u panonsko-peripanonskom prostoru, trećinom u primorskom ili jadranskom dijelu, dok ostatak čini gorski ili dinarski prostor. Obalu dužine 5.835 km sačinjavaju na moru 1246 ostrva, ostrvca, hridi i grebena, a na kopnu brojne uvale, prevlake, zalivi i dva poluostrva, Pelješac i Istra.

Plodna Panonska nizija pruža bogatstvo i mogućnosti za razvoj poljoprivrede, dok jadranska obala omogućuje razvitak ribarstva, brodogradnje, a posebno turizma. Gorska Hrvatska nema toliko razvijene mogućnosti poput nizijske ili primorske Hrvatske, ali u posljednje vrijeme se tamo razvija zimski i seoski turizam. Najviša planina koja dijelom čini prirodnu granicu sa Bosnom i Hercegovinom jeste Dinara sa istoimenim najvišim vrhom od 1831 m.

Hrvatska graniči sa Bosnom i Hercegovinom, Mađarskom, Slovenijom te Srbijom i Crnom Gorom. Hrvatska je politički podijeljena na 21 županiju (uključujući Grad Zagreb sa istim statusom) čije granice slijede kulturno i geografski. Historijskih regija, koje čine Hrvatsku, ima nekoliko, ali se značenjem ističu Slavonija, sjevero-zapadna Hrvatska, Istra i Dalmacija.

Stanovništvo :

 

2005.
Prema procjenama iz 2005. godine, ukupno stanovništvo Hrvatske iznosilo je 4.495.248. 18,3% stanovništva su mlađi od 14 godina, 66¸1% su između 15 i 64 godina stari, a 15,6% su stariji od 65 godina. Prosječna starost 38,9 godina, 37,1 za muškarce a 40,7 za žene.

Glavna etnička grupa države su Hrvati, koji čine skoro 90% stanovništva. Značajnije manjine su Srbi (4,5%), Bošnjaci (0,5%), Mađari (0,4%) i drugi. Demografska tranzicija je završena: prirodni prirast mjeri se u promilima. Očekivani životni vijek i pismenost su veliki.

Glavna vjera je katoličanstvo, a postoje i pravoslavne i sunitske muslimanske manjine. Službeni jezik je hrvatski, koji spada u južnoslavenske jezike i koristi latinicu. U Istarskom kantonu upotrebi je i italijanski jezik.

2011.
Popis stanovništva u Hrvatskoj 2011. godine proveden je od 1. do 28. aprila 2011, prema stanju na dan 31. marta. Popis je proveden na temelju Zakona o Popisu stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2011. godine (Narodne novine, broj 92/10.)[4] Popisom su se obuhvatile sljedeće jedinice popisa: stanovništvo, kućanstva osoba i stanovi i ostale stambene jedinice.[5] Po Popisu stanovništva 2011. godine na površini od 56.542 km2 u Hrvatskoj živjelo je 4.284.889 stanovnika. Gustoća naseljenosti je 75,8 stanovnika/km2.[4]

Privreda 

Privreda Hrvatske zasniva se na lakoj industriji, kao i sektoru usluga. Turizam je značajan izvor prihoda. Bruto domaći proizvod po glavi (base PPP) 2002. godine iznosio je $11.200 ili 42,7% prosjeka Evropske unije. Prema procjenama iz 2002. godine, 21,7% radnika su nezaposleni. Potrebno je istaknuti problem visoke zaduženosti države (oko 84% BNP-a) gdje je poradi razvoja i stvaranja nužnog kapitala za poslovanje država na čelu s bankama bila primorana se dodatno zaduživati u inostranstvu. Stanje hrvatske privrede je tipično za zemlje u tranziciji iz komunizma. Iako je došlo do privatizacije i preustroja u svim područjima, glavni problemi su velika nezaposlenost i slabe privredne reforme. Situaciju otežava loš sistem sudstva i administracije, pogotovo u pogledu vlasništva nad nekretninama.

Glavni poljoprivredni proizvodi Hrvatske su žito, kukuruz, ječam, lucerna, masline, i krompiri. Glavne industrije su za hemijske proizvode, plastiku, tekstilnu rob, i turizam. Glavni partneri za izvoz su Italija (22,4%), Bosna i Hercegovina (14,4%), Njemačka (12,5%), Slovenija (8%) i Austrija (7,3%). Glavni partneri za uvoz su Italija (16,8%), Njemačka (16.4%), Slovenija (7,8%), Rusija (6,8%), Austrija (6,7%), i Francuska (5,2%).

  

Kultura:

Hrvatska kultura zasniva se na viševjekovnoj historiji iz koje su očuvani mnogi spomenici, umjetnička i naučna djela. Hrvatska ima šest spomenika svjetske baštine i osam nacionalnih parkova. Zanimljivo je da je Hrvatska ostavila trag i na historiji kravata kao izvor tih odjevnih predmeta.

Hrvatska je dala mnoge umjetnike i naučnike svjetskog glasa kao što su kipar Ivan Meštrović, fizičari Ruđer Bošković, Nikola Tesla i mnogi drugi. Posebnost Hrvatske su njeni brojni i plodni izumitelji, među koje spadaju Eduard Slavoljub Penkala (nalivpero) i Faust Vrančić (padobran).

 

Klima :

Klima je u unutrašnjosti Hrvatske umjereno kontinentalna, u gorskoj Hrvatskoj pretplaninska i planinska, u primorskom dijelu mediteranska (sa suhim i toplim ljetima te vlažnim i blagim zimama), a u zaleđu submediteranska (s nešto hladnijim zimama i toplijim ljetima). Na klimu Hrvatske utječe položaj u sjevernom umjerenom pojasu.

Prosječna temperatura u unutrašnjosti: siječanj 0 do 2 °C, kolovoz 19 do 23 °C dok je prosječna temperatura u primorju: siječanj 6 do 11 °C, kolovoz 21 do 27 °C.

S prosječno 2.600 sunčanih sati u godini jadranska je obala jedna od najsunčanijih u Sredozemlju, a prosječna temperatura mora ljeti je od 25 °C do 27 °C.

 Promet :

Hrvatska ima vrlo razvijenu mrežu autocesta. Hrvatska je u prometnom smislu bila diskriminirana za vrijeme Jugoslavije jer su se gradile autoceste koje nisu bile u skladu s hrvatskim nacionalnim interesom. Značajni infrastrukturni projekti na gradnji autocesta započeli su 2000. godine kada započinje intenzivna gradnja i povezivanje Hrvatske. U Hrvatskoj ukupno ima preko 1400 kilometara autocesta koje povezuju Zagreb s drugim većim gradovima.

Sredinom 2005. godine je u promet puštena autocesta A1 koja povezuje dva najveća grada Zagreb i Split. Autocesta A2 ide od slovenske granice prema Zagrebu. Autocesta A3 prolazi Panonskom Hrvatskom od Bregane do Lipovca. |A4 ide od Goričana na mađarskoj granici prema Zagrebu. Autocesta A5, tzv. Slavonika povezuje Slavoniju, tj. Osijek i Baranju sa Zagrebom i Jadranom. Autocesta A6 povezuje Zagreb i Rijeku. Autoceste A8 i A9 čine Istarski ipsilon.


Autocesta A1 povezuje Split i Zagreb
Rijeka je najveća luka na Jadranu s više od 13 milijuna tona tereta u 2007. godini, dok je Zračna luka „Franjo Tuđman” najveća zračna luka u državi s najvećim brojem prevezenih putnika i jedinica tereta. Hrvatska ima sedam zračnih luka za međunarodni promet i to u: Zagrebu, Zadru, Splitu, Dubrovniku, Rijeci, Osijeku i Puli. Croatia Airlines je nacionalni zrakoplovni prijevoznik. Jadrolinija je najveći i nacionalni brodarski prijevoznik sa sjedištem u Rijeci gdje se nalazi najveća lučka kapetanija u državi. Hrvatska ima donekle razvijen sustav željeznica ali zbog političkih razloga u prošlosti neki dijelovi Hrvatske nisu povezani, poput Istre i Dubrovnika. Hrvatske željeznice su državna željeznička tvrtka.

U Hrvatskoj je u 2008. godini registrirano 88.217 novih automobila što je najveći broj u povijesti i predstavlja povećanje od 6,7% u odnosu na godinu lani. Najprodavanija marka je Opel, slijede Renault, Volkswagen, Peugeot i Škoda.[34] U prva dva mjeseca 2009. godine u odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje u Hrvatskoj registrirano 40,9% manje novih automobila kao posljedica svjetske gospodarske krize.[35] U Hrvatskoj na 1000 stanovnika dolazi 300 automobila.

 Fauna & Flora : 

Hrvatska je fascinantan, raznolik svijet čuda, koji ne očarava samo svojim bogatim kulturnim blagom nego i njezinim prirodnim ljepotama. Tko zemlju reducira samo na posebno poznate i popularne obalne i otočke regije s bajkovitim uvalama i plažama za kupanje, kristalno čistom vodom i šarmantnim ribarskim selima, propušta neke od najslikovitijih pejzaža na cijelom Mediteranu.

Hrvatska je prije svega ekstremno mnogstrana. Takav je osobito sjeveroistok s Panonskom nizinom kojom dominiraju uglavnom ravnice i manji bregovi. Ovdje se nalazi žitnica Hrvatske, išarana brojnim vodotocima, s mnogo manjih jezera – Hrvatska se nalazi u Plavom srcu Europe, u regiji koja je ekstremno bogata vodom. Lijepu raznovrsnost pružaju listopadne šume koje se nalaze prije svega u sjevernijim dijelovima zemlje – i pružaju prije svega u jesen prekrasne šarene kulise za planinare i istraživače koji su udaljeni od utabanih turističkih staza.

Dinarske planine u sredini zemlje su sirova, neplodna planinska područja s crnogoričnim šumama, a istovremeno su i razvođe između Dunava i obale. Po ovdašnjim djelomice osamljenim, napuštenim klancima, dolinama i šumama nalaze se brojne životinje koje su mnogim dijelovima Europe već izmurle ili su u najmanju ruku jako ugrožene. Tko proskita po ovdašnjim veličanstvenim krajolicima s crnim borovima i stijenama bizarnih oblika, možda će s malo sreće susresti i smjeđe medvjede ili vukove, a u udaljenim krševitim krajevima i zlatne čagljeve i riseve. Česti i popularni fotomotivi su također i brze divokoze koje su nastanjene u višim planinskim regijama i vrlo su okretne kod prevladavanja i najvećih uspona i najstrmijih padina. Šume i planinske regije između Međimurja i Dalmacije, Istre i Vukovara i Srijema, nastanjuju također i brojni reptili, insekti i gmazovi, među njima gušteri i gekoni (macaklini), zmije poput rijetkog poskoka i mnogo vrsti leptira.

Jednu posve drugu sliku pruža flora i fauna u oblanom području Hrvatske. Duž Jadrana je zemlja mediteranska: svijetle borove šume i mediteranske sklerofilne šume (mediteranska grmolika vegetacija) krase djelomice krševite planine i uvale, a borovi šire svoj neponovljivi miris i poklanjaju hlad kao dobrodošlicu. Dok osobito suhe regije, kao neki otoci u Kvarnerskom zaljevu koji su obrasli makijom, pružaju izvanrede životne prostore insektima i reptilima, druge regije poput primjerice Istraske obale, okolo Krka, Raba Paga i Lošinja, kao i cijela Dalmacija, pružaju odlične uvjete za uzgoj voća i vina. Unatoč mnogim zemljištima koja se koriste poljoprivredno, ovdje se također mogu naći i mnogi Nacionalni parkovi i Parkovi prirode kakav je Nacionalni park Mljet, u kojem se mogu susresti čak i mungosi, potom Kornati koji su dominantno krševiti, ili Nacionalni park Sjeverni Velebit koji štiti krhku ravnotežu između mediteransko-maritimne klime, planinskog kraja, šuma, vodotokova, jezera i brojnih životinja i biljki. 

Nacionalni park je definiran člankom 11. Zakona o zaštiti prirode [1] kao: "... prostrano, pretežno neizmijenjeno područje kopna i/ili mora iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti, obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekoloških sustava, a prvenstveno je namijenjen očuvanju izvornih prirodnih vrijednosti."

U Hrvatskoj danas ima 8 nacionalnih parkova, i to su:

Sjeverni Velebit : webstranica

Nacionalni park Sjeverni Velebit, hrvatski nacionalni park, proglašen je 9. lipnja 1999. godine. Dana 7. srpnja 2017. godine NP Sjeverni Velebit je, uz Nacionalni park Paklenica i Rezervat prirode Hajdučki i Rožanski kukovi, upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi kao dio zajedničke svjetske baštine 13 zemalja pod nazivom „Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe”. Riječ je o 1289 hektara bukove šume koja je u Nacionalnom parku Sjevernom Velebitu u Strogom rezervatu "Hajdučki i Rožanski kukovi". Iznimnost predloženih iskonskih bukovih šuma u nacionalnim parkovima Sjevernom Velebitu i Paklenici temelji se na njihovoj izvornosti, geografskom položaju, starosti i veličini.

 

 Brijuni : webstranica

Brijuni su otočje i nacionalni park u Jadranskom moru, na hrvatskom dijelu Jadrana.

Nalaze se koji kilometar zapadno od istarske obale, nasuprot mjesta Fažana, te se sastoje od 14 otoka i otočića ukupne površine 33,9 km kvadratna (površina otoka i akvatorija; na brijunski akvatorij otpada 80% ukupne površine).

Dva najveća otoka su Veliki Brijun 7 km2 i Mali Brijun 1,7 km2, a manji su Sveti Marko, Gaz, Okrugljak, Šupin, Šupinić, Galija, Grunj, Vanga, Madona, Vrsar, Kozada i Sveti Jerolim.

Brijuni imaju bogatu povijest: prvi, zasada nama poznati tragovi ljudskog djelovanja na Brijunima, sežu u treće tisućljeće prije Krista, kada su na Brijunima živjeli etnički nepoznati stanovnici koji su se bavili ratarstvom, stočarstvom, lovom i ribolovom, a oružje i oruđe izrađivali su od kamena, kostiju i pruća... Za vrijeme velike Egejske seobe naroda u prvom tisućljeću prije Krista na Brijune dolazi ilirsko pleme Histri, po kojima je kasnije Istra i dobila ime. Nakon kojih su došli Rimljani, a od VI. do VIII. st. otočjem su (kao i Istrom) vladali Bizantinci. Na Brijunima postoje mnogi kulturno-povijesni ostaci od kojih su najpoznatiji i najsačuvaniji: rimski ladanjski dvorac iz I.-II. st. s termama, Venerinim hramom, zatim Bizantski kastrum, te bazilika Sv. Marije iz V.-VI. stoljeća, crkva Sv. Germana iz XV. stoljeća.

Zahvaljujući svojoj razvedenoj obali, povijesti, raznovrsnoj flori i fauni, zbog čega Brijune znaju zvati "raj na Zemlji", Brijuni su 27. listopada 1983. godine proglašeni nacionalnim parkom i omiljena su turistička destinacija.

Plitvička jezera: webstranica

Nacionalni park Plitvička jezera osobita je geološka i hidrogeološka krška pojava. Kompleks Plitvičkih jezera proglašen je nacionalnim parkom 8. travnja 1949. godine. To je najveći, najstariji i najposjećeniji hrvatski nacionalni park. Predstavlja šumovit planinski kraj u kojem se nalazi 16 jezera različite veličine, ispunjenima kristalnom modrozelenom vodom. Jezera dobivaju vodu od brojnih rječica i potoka, a međusobno su spojena kaskadama i slapovima. Sedrene barijere, koje su nastale u razdoblju od desetak tisuća godina, jedna su od temeljnih osobitosti Parka. Poseban zemljopisni položaj i specifične klimatske značajke pridonijeli su nastanku mnogih prirodnih fenomena i bogatoj biološkoj raznolikosti. Sedreni sedimenti oblikovani su od pleistocena do danas u vrtačama i depresijama između okolnih planina. Gornja jezera na jugu pretežno se sastoje od dolomita, a Donja jezera na sjeveru od vapnenačkih stijena. 2010-ih pojavilo su se nova dva, Sedamnaesto jezero i 18. jezero koja su nastala čovjekovim djelovanjem, no ona nisu ni čista ni estetski lijepa kao ostala.

Prostrani šumski kompleksi, iznimne prirodne ljepote jezera i slapova, bogatstvo flore i faune, planinski zrak, kontrasti jesenjih boja, šumske staze i drveni mostići i još mnogo toga dio su neponovljive cjeline koju je i UNESCO proglasio svjetskom prirodnom baštinom, 1979. godine, među prvima u svijetu. Park je podijeljen na užu i širu zonu prema stupnju zaštite. Nalazi se na području dvije županije, 91% parka je u Ličko-senjskoj županiji, a 9% u Karlovačkoj županiji.

Na Plitvičkim jezerima nalazi se i izvor rijeke Korane, koja se napaja vodom iz jezera. Klima u nacionalnom parku je umjerena planinska.

Prvi ozbiljni počeci turizma na Plitvičkim jezerima potječu 1861. godine. Godine 2011. bilo je više od milijun posjetitelja po prvi puta u povijesti ovog nacionalnog parka.

Mnogi su istraživači pridonijeli poznavanju i razvoju Plitvičkih jezera, a od njih se posebno izdvaja Ivo Pevalek, kojemu je podignuta i spomen-ploča.

Na krvavi Uskrs 1991. godine na Plitvicama je poginuo prvi hrvatski branitelj Josip Jović.

 Krka: webstranica

Krka je sedmi nacionalni park u Hrvatskoj poznat po velikom broju jezera i slapova. Dobio je ime po rijeci Krki koja je dio parka. Nacionalni park je lociran u središnjoj Dalmaciji nizvodno od Miljevaca, a samo par kilometara sjeveroistočno od grada Šibenika. Obuhvaća područje uz rijeku Krku koja izvire u podnožju planine Dinare kod Knina, teče kroz kanjon dug 75 km, protječe kroz Prokljansko jezero, te utječe u Šibenski zaljev. Prostire na 109 kvadratnih kilometara, od kojih 25,6 kvadratnih kilometara čini vodena površina. Rijeka Krka danas ima 7 sedrenih slapova i njezine ljepote predstavljaju prirodni krški fenomen, koji se preporučuje posjetiti u proljeće i ljeti jer je tada u punom sjaju, a možete se i osvježiti u čistoj vodi.

Krka je postao nacionalni park 24. siječnja 1985. godine i sedmi je po redu nacionalni park u Hrvatskoj. Poznat je po velikom broju jezera i slapova.

Hidroelektrana Jaruga ispod slapa Skradinskog buka je druga najstarija hidroelektrana u svijetu i prva u Europi. Sagrađena je 28. kolovoza 1895., samo tri dana nakon prve svjetske hidroelektrane na slapovima Niagare.

Kornati: webstranica

Nacionalni park Kornati čini veći dio grupe otoka Kornati u hrvatskom dijelu Jadrana u srednjoj Dalmaciji, zapadno od Šibenika, u Šibensko-kninskoj županiji.

Nacionalnim parkom je proglašen 1980. i tada je stavljen pod zaštitu. Ukupna površina parka je oko 220 km² a sastoji se od 89 otoka, otočića i hridi. Od površine parka, samo oko 1/4 je kopno, dok je preostali dio morski ekosustav.

Obiluje prirodnim i kulturnim posebnostima. Okomite litice "krune" kornatskih otoka okrenute prema otvorenom moru najpopularniji su fenomen ovoga parka. One su i staništa rijetkih vrsta.

Svijet kornatskoga podmorja otkriva pak neke druge zadivljujuće priče. A dobro je znati i to da je kopneni dio Parka u privatnom vlasništvu.

Risnjak : webstranica

Nacionalni park "Risnjak", smješten u Gorskom kotaru (Hrvatska), osnovan je 1953. godine na površini od 3041 hektara.

Osnovu parka čini masiv planine Risnjak, s vrhom na 1528 metara,a 1997 godine površina parka povećana je na 6400 hektara i danas je na području parka izvor rijeke Kupe.

Ulaz u nacionalni park (i planinarenje) je moguće iz nekoliko smjerova:

od zgrade Uprave nacionalnog parka u Bijeloj Vodici (Crni Lug) (od Zagreba - izlaz Delnice)
od Gornjeg Jelenja preko Vilja
od Platka

Risnjak
Park je izrazit primjer visinskog raščlanjenja dinarskoga planinskoga sustava u reljefnom, geološkom, hidrološkom i klimatskom pogledu, biljnom pokrovu i životinjskom svijetu. Područje je podijeljeno u dvije zone: zonu stroge i zonu usmjerene zaštite - u užoj zoni mnogo je prirodnih znamenitosti rijetke ljepote zbog kojih je ono i uvršteno u najviši stupanj zaštićene prirode.

Risnjak je jedan od manje posjećenih nacionalnih parkova u Hrvatskoj, ne zato što bi bio manje vrijedan, već zato što za uživanje u risnjačkim ljepotama treba imati poseban osjet za čari prirodnih fenomena. Turisti (u prosječnom poimanju tog izraza) ovdje su rjeđi gosti od pravih prirodoslovaca.

Proširenjem površine Parka 1997. g. pod zaštitu su uključeni i lokaliteti izvor rijeke Kupe s gornjim tijekom te planinaski masiv Snježnika.

Paklenica :webstranica

Nacionalni park Paklenica je po proglašenju drugi nacionalni park u Hrvatskoj, proglašen još 19. listopada 1949. godine, tek nekoliko mjeseci nakon NP Plitvička jezera. Svakako treba napomenuti da je Paklenica prvi put bila proglašena Nacionalnim parkom još 1929. godine, ali zakonom kojeg je trebalo revidirati svake godine, a što se nije činilo.

Dana 7. srpnja 2017. godine NP Paklenica je, uz Nacionalni park Sjeverni Velebit i Rezervat prirode Hajdučki i Rožanski kukovi, upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi kao dio zajedničke svjetske baštine 13 zemalja pod nazivom „Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe”. Riječ je o 2031 hektaru šume na lokacijama Suva draga - Klimenta i Oglavinovac - Javornik u Nacionalnom parku Paklenici. Iznimnost predloženih iskonskih bukovih šuma u nacionalnim parkovima Sjevernom Velebitu i Paklenici temelji se na njihovoj izvornosti, geografskom položaju, starosti i veličini

 Mljet: webstranica

Nacionalni park Mljet obuhvaća sjeverozapadni dio otoka Mljeta, koji se proteže područjem od 5.375 hektara zaštićenog kopna i okolnog mora. To je područje 11. studenoga 1960. godine proglašeno nacionalnim parkom i predstavlja prvi institucionalizirani pokušaj zaštite izvornog ekosustava na Jadranu. 

 
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.
Ok